U radu se govori o ulozi stabla u ljudskoj materijalnoj i duhovnoj kulturi, o prekidu vladajućeg zaborava vrijednosti prirode u društvenim znanostima u današnjoj krajnje antropocentričnoj bioetici. Nakon ukazivanja na značaj životinjskog svijeta u ljudskoj kulturi, na njegovu ugroženost i na potrebu njegove zaštite u knjizi Životinja i čovjek, u ovoj studiji autor pristupa istim zadacima u pogledu biljnog svijeta — ograničavajući se pri tome na drveće kao njegovom osobito značajnom segmentu. U ovom tekstu pokazuju se najprije razmjeri i uzroci zaborava biljnog svijeta, zatim bitne uloge biljaka u biosferi, pa onda uloge stabala i njegovih proizvoda u materijalnoj civilizaciji — od njegove upotrebe u prehrani do upotrebe u proizvodnji, stanovanju i pogrebnoj praksi.