Vrijednosne orijentacije ispituju se u kontekstu modernizacije i tranzicije hrvatskog društva. Istraživanje se odnosi i na religijska oblikovanje vrijednosnih stavova koji se strukturiraju u dominantnu vrijednosnu paradigmu. Po svojoj važnosti za socijalnu integraciju, one imaju značajke socioantropoloških i kulturnih kapaciteta prvoga reda. Vrijednosni stavovi sa snažno izraženom emocionalno-kognitivnom dimenzijom i socijalno-političkim određenjem uključuju naglašena patrijarhaina, autoritarna, etnocentrička, nacionalna i tradicionalna obilježja. Ona su diskriminacijski kriterij u određivanju tradicionalnog ili modernog polja vrijednosnih prioriteta. U prihvaćanju tradicionalnih i modernih vrijednosti postoje razlike s obzirom na religioznost i nereligioznost ispitanika. Iako obje skupine ispitanika prihvaćaju obadva tipa vrednota, pa ta dva vrijednosna polja interferiraju, religiozni značajno više i prioritetnije participiraju na tradicionalnim vrednotama, anereligiozni na modernijem vrijednosnom sklopu. U prihvaćanju tradicionalnih i modernih vrijednosti ispitanici se razlikuju i s obzirom na učestalost sudjelovanja u religijskoj praksi. Rezultati analize varijance religijske prakse i faktorski strukturiranih vrijednosnih orijentacija pokazali su povezanost tradicionalnih vrijednosnih orijentacija i učestalijeg sudjelovanja u religijskoj praksi, kao i potpuni izostanak takve prakse u ispitanika koji više prihvaćaju moderne (liberalne) vrijednosne orijentacije. Vrijednosne orijentacije su proces i po svojoj su prirodi latentne, te se nalaz istraživanja valja promatrati u sklopu širih modernizacijskih procesa.