Cilj. Liječenje knjigom (biblioterapija) najčešće se povezuje s područjem psihijatrije, gdje se provodi kao pomoćna i kreativna terapijska metoda. Cilj je ovog rada razmotriti u kolikoj je mjeri smisleno provoditi biblioterapiju u knjižnici kao jednoj od onih ustanova gdje se ona provodi kao preventivna metoda na zdravoj populaciji. Propituje se i mogućnost te smislenost njezina provođenja u sveučilišnim knjižnicama koje su po tom pitanju u našoj zemlji često nepravedno zapostavljene. Metoda. U radu se razmatraju različite vrste biblioterapije te se ističe razvojna biblioterapija kao oblik koji bi se mogao i trebao provoditi u knjižnicama. Problematizira se uloga knjižničara u provođenju biblioterapije, sloboda njegova djelovanja i njegova kompetentnost. Rezultati istraživanja provedenih izvan Hrvatske koji su prikazani u ovom radu govore o stupnju važnosti njezina provođenja u sveučilišnim knjižnicama među studentskom populacijom. Rad se zasniva na metodi analize postojećih spoznaja te njihova sintetiziranja u novom tekstu. Rezultati. Smatra se da uvođenjem biblioterapije u knjižnice one dobivaju još jednu društveno korisnu ulogu te da se pritom ne treba zadržavati isključivo na školskim i narodnim knjižnicama, već da i sveučilišna knjižnica, koja se obraća studentima kao posebno osjetljivoj skupini mladih ljudi, može dati svoj doprinos na tom području. Originalnost / vrijednost. Humanost biblioterapije i poticanje njezina provođenja u knjižnicama te propitkivanje mogućnosti koje po tom pitanju mogu pružiti sveučilišne knjižnice čine vrijednost ovog rada.