U ovom radu cilj je pokazati promjene u izloženosti adolescenata u jednogodišnjoj prevalenciji doživljenog roditeljskog nasilja u 2011. i 2017. godini. Rezultati za 2011. godinu prikupljeni su u okviru projekta »BECAN (Epidemiološka studija zlostavljanja i zanemarivanja djece)«, dok su rezultati za 2017. godinu prikupljeni u okviru 2. vala istraživanja projekta »FEHAP« (»Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize«). U oba istraživanja korišteni su probabilistički uzorci učenika drugog razreda srednjih škola, od čega je u istraživanju 2011. godine sudjelovalo 1 233 učenika, a 2017. godine 1 057 učenika. Dobiveni rezultati pokazali su da je u 2017. godini jednogodišnja prevalencija psihičke agresije bila 71,8%, psihičkog zlostavljanja 24,3%, tjelesnog kažnjavanja 23,8% te tjelesnog zlostavljanja 13,1%. U odnosu na istraživanje iz 2011. godine došlo je do povećanja stope psihičkog nasilja, dok je stopa tjelesnog nasilja ostala nepromijenjena. U kontekstu spolnih razlika, djevojke su u 2017. godini bile pod povećanim rizikom za psihičku agresiju, jednako kao i 2011. godine, dok je za psihičko zlostavljanje došlo do ujednačavanja rizika. Za tjelesno nasilje rizik je ostao ujednačen za djevojke i mladiće. U navedenom razdoblju došlo je do povećanja ukupne stope jednogodišnje prevalencije roditeljskog nasilja, što se većinom pripisuje porastu izloženosti psihičkoj agresiji. Dobiveni rezultati ukazuju na visoku raširenost roditeljskog nasilja nad djecom i potrebu za sustavnim provođenjem prevalencijskih istraživanja.