U radu je analizirana rukopisna karta srednje i dijela sjeverne Dalmacije nepoznatog autora, nastala, po svoj prilici, u prvom desetljeću 16. stoljeća. Ta je karta najstariji sačuvani detaljni prikaz neke hrvatske regije, a pohranjena je u Državnom arhivu u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia). Analizom geografskih i toponomastičkih podataka koji su u nju ugrađeni te korelacijom tih podataka s arhivskim vrelima i drugim ranonovovjekovnim kartama, utvrđeno je da je ona što se tiče kvantitete i kvalitete sadržaja činila značajan iskorak u vizualizaciji prostorne stvarnosti. Stoga je riječ o dragocjenom kartografskom spomeniku, nezaobilaznom za povijesno-geografska istraživanja Hrvatske i Jadrana kao arene višestoljetne vojnopolitičke konfrontacije Mletačke Republike, Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva (od 1527. pod vlašću habsburške dinastije) i Osmanskoga Carstva.