Cilj: Usporediti rezultate konzervativnog i operativnog liječenja prijeloma proksimalnog dijela pete metatarzalne (V MT) kosti kod sportaša. Ovi prijelomi predstavljaju velik dijagnostički i terapijski izazov. Uobičajeno su podijeljeni u 3 zone: tuberozitas (zona I), metafiza (zona II) i proksimalna dijafiza (zona III). Radi kompromitirane cirkulacije karakterizira ih otežano i dugotrajno cijeljenje koje nerijetko završava razvojem pseudartroze, naročito kod mladih i fizički aktivnih osoba. Ispitanici i metode: U Kliničkoj bolnici Merkur u periodu od 13 godina liječen je 61 sportaš s ukupno 65 prijeloma V MT kosti u zoni II i III. Svi ostali pacijenti isključeni su iz promatranja. Pacijenti su podijeljeni u 2 skupine: Skupina 1 – operativno liječeni i Skupina 2 – konzervativno liječeni prijelomi. U Skupini 1 bilo je 50 (77 %) prijeloma, a u Skupini 2 15 (23 %) prijeloma. Za osteosintezu je u početku studije korišten klasični maleolarni vijak koji je radi komplikacija u kasnijem tijeku studije zamijenjen debljim intramedularnim vijkom. Rezultati liječenja praćeni su radiološkim i kliničkim pregledom, a evaluirani Modified Foot scoreom (MFS). Rezultati: Period praćenja iznosio je u prosjeku 12 mjeseci. U Skupini 1 većina prijeloma je sanirana u periodu od 8 tjedana. Produženo cijeljenje bilo je prisutno kod 7 (14 %) prijeloma. U kasnijem rehabilitacijskom periodu 3 pacijenta (6 %) imala su refrakturu koja je riješena reoperacijom i postavljanjem jačeg vijka. U Skupini nisu zarasla 2 prijeloma, 7 (46 %) prijeloma zaraslo je u periodu od 6 mjeseci, a 5 (33 %) od njih naknadno je operirano. U konačnici su svi operirani prijelomi zarasli. S obzirom na MFS, Skupina 1 u odnosu na Skupinu 2 imala je statistički značajno (p < 0,01) bolji rezultat. Zaključak: Dobra dijagnostika i klasifikacija prijeloma te operativno liječenje prijeloma metafize i proksimalne dijafize garantira brzo cijeljenje i rani povratak punoj sportskoj aktivnosti. Aim: To compare the results of conservative and surgical treatment of fractures of the proximal fifth metatarsal (V MT) bone in the athletes. These fractures represent a great diagnostic and therapeutic challenge. They are traditionaly divided into 3 zones: tuberosity (zone I), metaphysis (zone II), and proximal diaphysis (zone III). Due to the compromised circulation, these fractures are characterized by difficult and prolonged healing that ends with the development of pseudarthrosis, especially in young and physically active individuals. Patients and Methods: During the 13-year period in University Hospital Merkur 61 athletes with a total of 65 fractures of V MT bones in zone II and III were treated. All other patients were excluded from this study. The patients were divided into 2 groups: Group 1 - operatively treated and Group 2 - conservatively treated fractures.There were 50 (77%) fractures in Group 1 and 15 (23%) in Group 2. At the beginning of the study, a maleolar screw was used for osteosynthesis but due to complications it was later replaced by a stronger intramedullary screw. Treatment results were followed by radiological and clinical examination and evaluated by Modified Foot score (MFS). Results: The follow-up period averaged 12 months. In the Group 1 most fractures healed within 8 weeks. Prolonged healing were present in 7 (14%) fractures. In the later rehabilitation period 3 (6%) patients had refracture which was resolved by reopereting and installing a stronger screw.In the Group2, 7 (46%) fractures did not heal over a 6-month period and 5 (33%) of them underwent surgery. Finally, all operated fractures were healed. According to MFS, the Group1 had a significantly better result. Conclusion: Good diagnosis and classification of fractures, as well as surgical treatment of fractures of the metaphysis and proximal diaphysis, guarantee rapid fracture healing and early return to full sport activity.