Individual sensitivity to ionising radiation (IR) is the result of interaction between exposure, DNA damage, and its repair, which is why polymorphisms in DNA repair genes could play an important role. We examined the association between DNA damage, expressed as micronuclei (MNi), nuclear buds (NBs), and nucleoplasmic bridges (NPBs) and single nucleotide polymorphisms in selected DNA repair genes (APE1, hOGG1, XRCC1, XRCC3, XPD, PARP1, MGMT genes; representative of the different DNA repair pathways operating in mammals) in 77 hospital workers chronically exposed to low doses of IR, and 70 matched controls. A significantly higher MNi frequency was found in the exposed group (16.2±10.4 vs. 11.5±9.4; P=0.003) and the effect appeared to be independent from the principal confounding factor. Exposed individuals with hOGG1, XRCC1, PARP1, and MGMT wild-type alleles or APEX1, as well as XPD (rs13181) heterozygous showed a significantly higher MNi frequency than controls with the same genotypes. Genetic polymorphism analysis and cytogenetic dosimetry have proven to be a powerful tool complementary to physical dosimetry in regular health surveillance programmes. Individualna osjetljivost na ionizirajuće zračenje rezultat je međudjelovanja samog izlaganja zračenju, oštećenja DNA nastalog prilikom tog izlaganja te samog popravka nastalog oštećenja. Veliki doprinos razlikama čine i polimorfizmi u genima za popravak DNA. U ovom radu istražili smo povezanost nastalih oštećenja DNA u obliku mikronukleusa (MN), jezgrinih pupova (NB) i nukleoplazmatskih mostova (NPB) s polimorfizmima jednog nukleotida (SNP) u genima za popravak DNK (APE1, hOGG1, XRCC1, XRCC3, XPD, PARP1, MGMT) koji sudjeluju u različitim mehanizmima popravka. Rezultati skupine od 77 medicinskih radnika kronično izloženih niskim dozama ionizirajućeg zračenja uspoređeni su s rezultatima skupine od 70 odgovarajućih kontrola. Izložena skupina imala je značajno veću učestalost MN-a (16,2±10,4 vs. 11.5±9.4; P=0,003), a sama pojavnost oštećenja bila je neovisna o medijatornoj varijabli (kovarijati). Značajno više učestalosti MN nađene su u izloženoj skupini u homozigotnih nositelja divljeg tipa gena hOGG1, XRCC1, PARP1 i MGMT i u heterozigotnih nositelja gena APEX1 i XPD (rs13181) u odnosu na kontrolnu skupinu istoga genotipa. Analiza genskih polimorfizama i citogenetička dozimetrija važna su dopuna osobnom dozimetrijskom nadzoru izloženih radnika.