Ovaj rad istražuje probleme vezane uz koncept održivosti u modnoj industriji s ciljem izgradnje teorijske platforme za bolje razumijevanje sadašnjih i budućih trendova istraživanja. Proizvodnja tekstila, odjeće i obuće koja danas predstavlja kljucne elemente modne industrije, prema različitim izvorima smatra se jednim od najvećih zagaðivača na svijetu. Zbog toga u modi postoji stalna potreba za primjenom različitih koncepata održivog razvoja kao odgovora na koncept "brze" mode koji počiva na konzumerizmu, potrošnji i kratkom životnom vijeku proizvoda. Postoji velik broj primjera u modnoj djelatnosti koji ističu probleme i pozitivne primjere primjene koncepta održivog razvoja u modi, ali još uvijek općenito vlada nedostatak potrebe uravnoteženosti okolišnih, socijalnih i ekonomskih ciljeva. Kao protuteža takozvanoj brzoj modi ranih 1970-ih rodio se društveni pokret održivog pristupa modi koji objedinjuje eko dizajn, nove tehnologije izrade vlakana, recikliranje, savjesnu potrošnju te ostale elemente koji zajednički čine takozvanu sporu modu. U zaključku rada iznesene su smjernice budućega istraživanja održivih modnih poduzeća u Republici Hrvatskoj.