Valovi spajanja i preuzimanja koji su dominirali svjetskim ekonomskim sustavom dvadesetog stoljeća stvorili su kompanije velikih investicijskih kapaciteta i proizvodnih mogućnosti. Načela savršene konkurencije više ne vrijede u mnogim koncentriranim sektorima u kojima dominiraju velike kompanije. Konkurencija na tržištu je jednostavan i efikasan način kojim se kupcima jamče proizvodi i usluge dobre kvalitete i konkurentnih cijena. Poduzeće ima dominantni položaj kada se ne mora obazirati na reakcije svojih konkurenata, kupaca ili dobavljača. S dominantnom pozicijom poduzeće može povećavati cijene iznad cijena konkurencije bez straha od gubitka profita. U takvoj situaciji gube svi tržišni igrači, posebice kupci zbog viših cijena i suženog izbora dobara ili usluga. Dominantna pozicija poduzeća koja proizlazi iz njezinih vlastitih konkurentnih snaga i efikasnosti nije nezakonita. Međutim, stjecanje dominantne pozicije kupnjom konkurenata u suprotnosti je sa zakonima konkurencije. Antitrustno zakonodavstvo stoga ima za cilj osigurati širok izbor dobara i usluga, cjenovnu konkurenciju, tehnološke inovacije i tako pridonijeti blagostanju potrošača i industrijskoj konkurentnosti. Kontrola aktivnosti spajanja i preuzimanja stoga je jedan od stupova ekonomskog sustava, a zakonske odredbe treba konstantno procjenjivati i unaprjeđivati u skladu sa događanjima na tržištu.