UNI-MB - logo
UMNIK - logo
 
E-viri
Celotno besedilo
Odprti dostop
  • Ima li nade za zemlju i nje...
    PARDON, Đurica

    Bogoslovska smotra, 07/2017, Letnik: 87, Številka: 2
    Paper

    Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom se susrećemo ne samo u (neo)apokaliptičkom promatranju svijeta, nego i u općim kršćanskim teološki obrazlaganim istinama o materijalnom svijetu i zemaljskoj stvarnosti. Na primjeru tekstova Izaijine male i velike apokalipse u ovom se članku pokazuje da biblijska vjera i nada koju apokaliptici svjedoče smjera riješiti problem izemljenosti i izdomljenosti tražeći odgovor koji će zadovoljiti ljude i narode što se nalaze u stanju iskorijenjenosti iz svoje zemlje bilo da u njoj ne žive ili se, iako u njoj žive, osjećaju i doživljavaju od nje odvojeni. Apokaliptičko shvaćanje zemlje počiva na uvjerenju da je »realna« i stvarna zemlja mjesto prebivanja s Bogom, mirnog života s ljudima i sklada među stvorenjima. Od te ideje Izrael nikada u povijesti svojeg postojanja nije odustao. Želja i čežnja za ponovnom ustanovom (novoga) Božjeg kraljevstva po svojoj naravi podrazumijeva povratak naroda na svoju zemlju, na svoj prirodni teritorij. Apokaliptički pojmovi »nebo« i »nebeski Jeruzalem« ne mogu se odvojiti od svojih realnih i tvarnih (ovo)zemaljskih pojmova i shvaćanja tih prostora. Zemlja, upravo ona koju je Bog obećao i dao Izraelu je bila i jest stvarnost u kojoj je Izrael živio i još uvijek živi, premda još ne u potpunosti. Iz čitanja tekstova Izaijine male i velike apokalipse (Iz 24 – 27; 34 – 35) u svjetlu teologije zemlje proizlazi i pitanje o opravdanosti teološkog tumačenja apokaliptičkih tekstova kao onih koji navještaju razaranje i uništenje Zemlje, planeta na kojem ljudi žive, kao i cjelokupne materijalne stvarnosti. Čitanje biblijskih apokaliptičkih tekstova iz perspektive teologije zemlje čini se opravdanim alatom koji bi mogao pružiti jasnije razumijevanje teme zemlje u današnjem povijesnom trenutku, kad osjećamo i doživljavamo da su naša Zemlja i ljudski rod s njom zajedno, u svojoj opstojnosti i dostojanstvu ugroženi, a teološka obrazlaganja o odnosu budućeg života s prostorno‑vremenskim datostima i zemaljskosti još uvijek nedostatna.