Roditelji (Generacija 'Y') nemaju potpun uvid kako njihova djeca (Generacija 'Z') provode vrijeme za računalom. Cilj rada jeste predstavljanje modela kvalitetnog druženja roditelja i djece uz računalo za poticanje funkcionalno-logičkih kapaciteta (udruženo s motornim vježbama) u kojima su 15-godišnjaci Srbije na PISA testiranjima pokazali poražavajuće rezultate. Naša škola nije svemoguća i obrazovanje se ne stječe samo unutar institucionalnih reproduktivno-tradicionalnih 'zidina'. O njenoj temeljnoj reformi u skladu sa vremenom i potrebama tržišta, nema pravih naznaka! Način oblikovanja pitanja za ovu potrebu, plod su suradnje s Mensom Srbije. U radu su predstavljeni usporedni rezultati funkcionalno-logičkog testiranja roditelja i djece. Oba testa bila su prilagođena njihovim obrazovno-perceptivnim navikama. Generacija 'Y', rješavala je isključivo tekstualni test, a Generacija 'Z' prevladavajući 'slikovni' test. Roditelji su ostvarili vrlo skromne, ali bolje rezultate od djece (koja su potpuno podbacila), što se može pripisati životnom iskustvu. Tradicionalna škola je na učenike vjerojatno ostavila dublje obrazovne navike, nego što su njihova čula adaptirana na suvremena sredstva informacijske tehnologije, koja se prvenstveno koriste u zabavne, a ne obrazovne svrhe. Ukupan postotak svih točnih odgovora izrazito je nizak, svega 3,5%. Posljednja 2 pitanja testa, bila su anketnog karaktera, a odnosila su se na postotak roditelja koji bi besplatnu e-aplikaciju, dobrovoljno koristili radi druženja i poticanja funkcionalno-logičkog mišljenje djece kod kuće. Pozitivnih odgovora bilo je 40%, dok smo u slučaju negativnog odgovora, zahtijevali obrazloženje. Djeca su trebala da navedu vrijeme provedeno tijekom dana ispred računala i dominantno polje interesa.