Hrvatski egzonimi su hrvatska prilagođena imena stranih geografskih objekata koja se razlikuju od izvornih imena (endonima). Pisanje, uporaba i tretman egzonima nisu uvijek jednoznačni, ujednačeni, sustavni i dosljedni. Stoga se autori i urednici karata i atlasa često suočavaju s pitanjima trebaju li rabiti egzonim (i koji), endonim ili oba imena. Rješavaju ih upisivanjem različitih oblika egzonima, upotrebljavanjem oba oblika imena (egzonima i endonima) te izostavljanjem egzonima i kada oni postoje. Takvo je stanje izravna posljedica višeimenosti i različite uporabe egzonima. Dvostruko imenovanje može biti rezultat složenog statusa toponima u višejezičnim područjima i nejasne granice između suvremenih i povijesnih egzonima. Problematika pisanja i uporabe egzonima donedavno se uglavnom samo konstatirala i potkrjepljivala malim brojem primjera. Svrha rada je uputiti na nužnost primjene sustavnog pristupa metodologiji istraživanja egzonima. Cilj rada je analizom općih i školskih atlasa svijeta objavljenih u posljednjih četrdesetak godina istaknuti otvorena pitanja o pisanju i uporabi hrvatskih egzonima te ih potvrditi reprezentativnim primjerima. Kako pokazuje analiza, pisanje i uporaba mnogih egzonima u našim atlasima svijeta prilično je kaotično. To je posljedica nepostojanja standardiziranih egzonima te nedovoljno detaljnih pravopisnih pravila i toponimskih smjernica za egzonime. Sve bi navedeno trebao biti interes nacionalnog interdisciplinarnog povjerenstva koje bi provodilo standardizaciju svih hrvatskih geografskih imena, tako i egzonima.