Ponekad je u rudarstvu nužno uporabiti različite tehnologije pridobivanja i ekstrakcije u istome rudniku. Zbog toga su analizirani različiti znanstveni i tehnički vidovi rudarskih operacija te tehnologija rudarenja, poglavito s obzirom na dva različita tehnološka pristupa. Dodatne tehnologije omogućile su uvođenje dodatnih rezervi u proizvodnju, a rezultat su predloženoga algoritma za određivanje tehnoloških parametara. On uključuje kriterije kojima se opisuju sličnosti radnih zadataka i tehnologija, s ciljem održavanja isplativoga pridobivanja rude. Svi su postupci pri tomu grupirani prema stupnju istraženosti te izvodljivosti i ekonomskoj isplativosti. Za svaku su od njih, eksperimentalno u dva slučaja (pridobivanje urana i ugljena) kada su tehnologije kombinirane, određeni odgovarajući koeficijenti. Oni su omogućili procjenu izvodljivosti tih rudarskih operacija. Iz njih je deriviran opći koeficijent kompatibilnosti (sličnosti) koji upućuje na izvodljivost operacija u slučajevima kada se uvode dodatne tehnologije rudarenja. Dodatno se takva metodologija može uporabiti za procjenu koncentracije rude na odlagalištima jalovine, a posebice kod izračuna koncentracije željeza, i to bez dodatnoga uzorkovanja.