Dualizam stvoren austrougarskom nagodbom 1867. razdijelio je hrvatski korpus, tadašnje Kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, koji je doveo hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. u neravnopravan položaj Hrvate u odnosu na većinske narode Monarhije, a koji se česo manifestirao putem školskog sustava i obrazovanja. U razvoju škola u Hrvatskoj krajem 19. i početkom 20. stoljeća, posebno bijahu važni školski zakoni iz 1874. i 1888. te njihove dopune i izmjene, na temelju kojih su osnovane, organizirane i djelovale škole. Međutim, isti hrvatski zakoni, kao i važeći ugarski (ili austrijski) školski zakoni, legalizirali su i poticali osnivanje škola narodnosti, što je često izazivalo političke tenzije. Naprimjer, mađarske julijanske škole mogle su u Hrvatskoj osnivati i organizirati javne škole, seoske i salaške škole (npr. mađarske julijanske škole), tvorničke škole (npr. škole mađarske državne željeznice), konfesionalne škole (npr. mađarske reformatorske škole), što je otvorilo širok prostor djelovanja mađarske Julijanske akcije, ali i sličnih njemačkih i talijanskih, pa i srpskih akcija u Hrvatskoj.