Pozitivna psihologija i pokret pozitivnoga organizacijskog ponašanja, usredotočujući se na iskustva zaposlenika, stavljaju u prvi plan faktore pozitivnih psiholoških stanja zaposlenika. Posljednjih je godina nekoliko istraživanja naglasilo praktičnu važnost zaposlenikova angažmana i strasti prema poslu (dualni model strasti; Vallerand i sur., 2003) u predviđanju različitih pozitivnih osobnih i organizacijskih ishoda (npr. izvedba na zadacima, dobrobit). Iako se i angažman i strast čine relativno transparentnim konstruktima koji se mogu lako uočiti, njih je zapravo teško jasno definirati i međusobno razlikovati. Stoga je cilj ovog rada pružiti detaljan prikaz njihovih zajedničkih aspekata i konceptualnih razlika, u kontekstu radnog okruženja. Najveće preklapanje postoji između angažmana i tzv. skladne strasti, aono se temelji na zajedničkom razvojnom mehanizmu koji se nalazi u podlozi obaju konstrukata, snažnoj motivaciji za bavljenjem poslom, snažnoj identifikaciji s poslom i sličnim odnosima s različitim faktorima koji prethode ili su posljedica razvoja ovih konstrukata. Smatra se da bi šira teorija (poput npr. samodeterminirajuće teorije) bila primjenjivija u objašnjavanju navedenih konstrukata te bi se na taj način ujednačila zajednička obilježja obaju konstrukata i time izbjeglo ponavljanje i rizik multipliciranja koncepata unutar pozitivne psihologije.