Makrofagi retikuloendotelnog sustava i mozak djeluju kao glavni rezervoari za HIV zbog njihovog dugoročnog preživljavanja nakon infekcije HIV-om i sposobnosti da usmjere virusne čestice u CD4 pozitivne limfocite. Cilj rada bio je ispitati nanočestice obložene mananom za ciljanu isporuku didanozina u makrofage. Koristeći metodu dvostruke desolvatacije pripravljene su različite nanočestice s didanozinom te su zatim karakterizirane in vitro, ex vivo i in vivo. Rezultati ex vivo ispitivanja ukazuju da je unos didanozina u makrofage 5 puta veći iz nanočestica obloženih mananom (62,5 ± 5,4%) u usporedbi s otopinom didanozina u fosfatnom puferu (PBS, pH 7,4) (12,1 ± 2,3%). Bolji celularni unos iz nanočestica potvrđen je fluorescentnom mikroskopijom koristeći hidrofilni 6-karboksifluorescein kao marker. Rezultati kvantitativne biodistribucije pokazuju da je lokalizacija didanozina u slezeni, limfnim čvorovima i mozgu 1,7, 12,6, odnosno 12,4 puta veća nakon primjene nanočestica obloženih mananom nego nakon primjene otopine didanozina u PBS-u (pH 7,4). Nanočestice s mananom usmjeravaju didanozin u makrofage procesom endocitoze u kojoj posreduju receptori za manozu.