Podvrgavanje ponovnoj analizi velikog slikanog raspela iz doma redovnica sv. Klare u Splitu omogućilo je spoznavanje njegove ikonografije i morfologije drugačije negoli se dosad bilo ustalilo. Naglasak je ponajprije stavljen na prikaz raspetoga Krista, predočenog uz osobito stapanje svojstava poluživuće i poluumiruće osobe, a s prepoznatljivim formalnim oznakama »splitske slikarske radionice« iz razdoblja romanike. Daljnja se pozornost posebno usmjerila na portretni prikaz sv. Franje koji je otkriven u medaljonu na dnu križa, a spada među najstarije uopće poznate, pa se razlažu njegove podudarnosti s literarnim i likovnim opisima nastalima ubrzo nakon svečeve smrti. Umjetninu se predlaže vezati uz franjevački milieu iz sredine duečenta u kulturnom ambijentu grada Splita, a ujedno se određuje i individualnost njezina autora dostojnog naslova: »Majstor raspela s portretom sv. Franje«.