Europski programi potpore filmskom i audiovizualnom stvaralaštvu MEDIA i EURIMAGES nastoje od kraja osamdesetih godina osigurati opstanak i razvoj tog sektora u Europi. Nepovratni proces globalizacije predstavlja izvjesnu opasnost za opstanak europskog filma. Postaje jasno da postojeća “pravna sredstva” osiguravaju europskom filmu samo jednu zaštitu, neophodnu, ali i nedovoljnu. Potrebno je stoga postaviti pitanje o mogućim strateškim opcijama za očuvanje kulturnog pluralizma, posebno u kinematografiji, kako u Europskoj tako i u svjetskoj. Europski filmski radnici pokušavaju preživjeti, ali se ne bore ravnopravnim oružjem protiv holivudske industrije, niti na pravnom niti na ekonomskom planu. Činjenica je da nijedna zemlja neće moći sama osigurati opstanak filmske industrije. Treba uvrditi prednosti i slabosti europskog filma i predložiti pravne opcije koje bi mu osigurale budućnost. Nije dovoljno tvrditi da europska kinematografija ima načina da osigura svoju budućnost. Treba postaviti pitanje o konkretnim inicijativama koje bi omogućile postizanje tog cilja, jedinog koji može jamčiti kulturni pluralizam u svijetu. To se nažalost provodi kroz neizbježno uplitanje državne administracije. Filmska industrija u Europi raspolaže “adutima” koje treba naučiti vrednovati ako joj želimo osigurati opstanak.