U eseju The Ethics of Image Making; or, „They’re Going to Put Me in the Movies. They’re Going to Make a Big Star Out of Me” Jay Ruby razmatra potencijalne etičke probleme koji proizlaze iz (ne)opravdanog korištenja ljudima i ljudskim sudbinama u cilju stvaranja naizgled realističnih i prepoznatljivih slika/reprezentacija Drugih. Donedavno su pasivni subjekti preuzimali isključivo fiksirane i nametnute pozicije kako bi bili transformirani u estetske objekte i objekte znanstvenih studija koje su mahom odobravane pod izlikom stručnih znanstvenih istraživanja za zajednički napredak ili umjetničkih projekata vrijednih estetskog uživanja i divljenja. S obzirom na to da je naivna pretpostavka o kameri koja nikad ne laže odavno napuštena, a dokumentarno ne podrazumijeva objektivno, kojim se vrijednostima i profesionalnim obvezama prema fotografiranima/ snimljenima onda vode fotografi i filmaši? Imaju li umjetnici drugačije moralne ovlasti od znanstvenika ili fotoreportera? Kako objasniti raskol između reprezentacija Drugih i njihove vlastite slike o sebi? Ako se uzima nečija svakodnevica kako bi se konstruirao osobni umjetnički stav, gdje je potrebno povući liniju između aktualnosti života subjekata i estetskih težnji umjetnika? Upravo su ova pitanja ključna za preslagivanje vlastitih motiva i namjera, metoda rada i reprezentacijskog konteksta te paralelno osluškivanje Drugog s kojim se nužno gradi uzajamni odnos.