Ranosrednjovjekovna Hrvatska Kneževina nastala je i razvijala se u tijesnoj vezi s Franačkim Carstvom, a u takvom se kontekstu formirao i novi identitet lokalne elite dalmatinskoga zaleđa. U ranijem razdoblju ključnu ulogu u njegovu komuniciranju imali su luksuzni predmeti karolinške provenijencije prilagani u grobove, no od središnje trećine 9. stoljeća takva praksa uglavnom prestaje. U ovome se članku detaljno raspravlja o onome što je uslijedilo. Primarno o vremenu i kontekstu formiranja i razvoja Hrvatske Kneževine, o kneževskoj vlasti i njezinom nasljeđivanju. Navedeni se period pokazuje kao prilično turbulentan, s nerijetko nesigurnim položajem vladara i unutar vlastite države. U takvom kontekstu oslonac se tražio u Crkvi. Budući da se upravo na crkvenom namještaju nerijetko spominju imena vladara i drugih pripadnika elite, ali i etničke oznake, može se tvrditi kako je dio prakse komuniciranja njihova identiteta preseljen upravo u ovaj novi medij. U tom svjetlu analizira se izgradnja predromaničkih crkava, a osobito kamene oltarne ograde i njihove česte izmjene tijekom 9. stoljeća.