Teorija beznadnosti pretpostavlja da su negativne atribucije događaja snažan prediktor depresivnih simptoma, osobito specifične kombinacije simptoma koju autori nazivaju depresija beznadnosti. Pokušavajući objasniti spolne razlike u stopama depresivnosti neka su istraživanja pokazala da žene imaju manje adaptivne atribucijske obrasce te doživljavaju više negativnih događaja. Cilj je ovoga istraživanja bio provjeriti spolne razlike u razinama općih simptoma depresivnosti i simptoma depresije beznadnosti te utvrditi mogu li se te razlike bolje objasniti razlikama u frekvenciji svakodnevnih stresnih događaja, samopoštovanju i atribucijama negativnih i pozitivnih događaja ili razlikama u načinu na koji ti čimbenici djeluju na depresivne simptome u adolescenata. Istraživanje je provedeno na 419 učenika sedmih i osmih razreda osnovne škole te prvih, drugih i trećih razreda srednje škole. Rezultati nisu pokazali spolne razlike u zastupljenosti simptoma depresivnosti, depresije beznadnosti, frekvenciji negativnih događaja, ni internalnosti i globalnosti uzroka negativnih događaja. Pokazalo se da djevojke imaju stabilnije, internalnije i globalnije atribucije pozitivnih događaja nego mladići te da mladići imaju stabilnije atribucije negativnih događaja. Također, rezultati su pokazali da u djevojaka stabilnost uzroka negativnih događaja predviđa više razine depresije beznadnosti samostalno dok u mladića samo u interakciji sa stresom. Nadalje, pokazalo se da u mladića objašnjavanje negativnih i pozitivnih događaja internalnim uzrocima predviđa niže razine simptoma depresije beznadnosti.