U radu će se tekstološki analizirati reprezentativni uzorak onima zabilježenih u Novome testamentu Antona Dalmatina i Stipana Konzula, i to u glagoljičnome prvom dijelu iz 1562. Posebna pozornost bit će usmjerena na odnose tih onima s ekvivalentnim onimima iz Bernardinova lekcionara, Lutherova prijevoda (1545.), Trubarova prijevoda (1557.) te iz relevantnih latinskih izvora. Donekle su poznati razmjeri Dalmatinova i Konzulova oslanjanja na tekst Bernardinova lekcionara kao i razmjeri oslanjanja na inojezične izvore, stoga će se predloženom analizom dosadašnje spoznaje učvrstiti i produbiti. Posebno su važna pitanja mogu li se njome utvrditi tekstološki relevantne razlike između teksta Novoga testamenta koji potencijalno ima podlogu u Bernardinovu lekcionaru i ostaloga teksta, te može li se konkretnim podatcima dobivenima iz ograničenoga i precizno određenog skupa elemenata argumentirati koliko su pojedini inojezični izvori utjecali na tekst: Novoga testamenta, ali i na Trubarov prijevod.