Fenomen migracija i stvarnosti migranta nije moguće sažeti ni onda kada obrađujemo jedan specifičan dio tog fenomena. Sociološki, religijski, politički i različiti pristupi ovoj stvarnosti pred nas stavljaju velik broj istraživanja i literature. Ovaj članak je također pokušaj parcijalnog razumijevanja koje unutar svojeg vlastitog pristupa ima opet svoja ograničenja. Govoriti o jeziku, znači pokušati nemoguće, a to je da iskustvo jezika bude zahvaćeno kao cjelina nekog istraživanja ili rada. Ovdje jezik kao pojam biva ograničen na pojam televizijskog jezika onako kako ga interpretira američki teoretičar Neil Postman. Izostavljamo pojam medijski jezik kao generički termin za sve aktualne načine komunikacije koji zahvaćaju puno više od pojma televizijski jezik. I pojam migrant ne uključuje njegovo sociološko, religijsko, političko i antropološko tumačenje, nego ga se promatra u kontekstu odnosa između gledatelja i zabave. I sami pojmovi zabave i stvarnosti ograničeni su na razumijevanje koje su ponudili, svatko na svoj način, teoretičar umjetnosti Boris Groys i filozof Gilles Lipovetsky. Stoga dometi i svrha članka nisu apsolutni pokušaj jedne sveobuhvatne interpretacije stvarnosti migranta s pomoću hermeneutičke metode. Radije sintetiziramo poglede trojice različitih autora u što uži interpretativni okvir koji je omeđen pojmovima televizijskog jezika, stvarnosti i zabave kako bi se eventualno rasprava o ovom fenomenu nastavila, širila i produbljivala.