Ovaj rad kani upozoriti na situaciju te na neke posljedice i izazove za praktičnu teologiju koji proizlaze iz današnjega kriznog vremena. U uvodnom se dijelu daje kratak prikaz krize u društvu i Crkvi. Prvi dio rada upućuje na početke »pastoralne teologije« (F. S. Rautenstrauch) u kriznom vremenu prosvjetiteljstva. Drugi dio donosi neke važne elemente analize današnjega »kriznog trokuta«: situacije pastoralnog djelovanja, osobe pastoralnog djelatnika i crkveno-teološke tradicije. U trećem se dijelu upućuje na ono što odatle proizlazi kao zadaća za praktičnu teologiju. U svemu se pokazuje potreba promišljanja njezinih temeljnih opcija i glavnih usmjerenja kao sveučilišne discipline kao i neophodnost njezine vezanosti uz praksu Božjeg naroda, u prvom redu onih koji djeluju u pastoralu i koji su u uvjetima nesigurnosti suočeni s neizbježnošću donošenja konkretnih odluka.