Članak se sastoji od triju dijelova. U prvom dijelu autor progovara o identitetu kerigme smještajući ju unutar evangelizacijskog procesa, te govoreći o njezinoj aktualnosti naglašava da se prvi navještaj shvaća kao središnje mjesto u evangelizacijskom, pastoralnom i katehetskom djelovanju, poradi čega papa Franjo u snazi prvoga navještaja priliku vidi za obnovu Crkve. U drugom dijelu progovara se o temeljnim kriterijima za autentičnost kerigme, pri čemu se ističu važnost ljubavi prema Božjoj riječi, ulazak u Crkvu, ljubav prema adresatima i osobni prvi navještaj koji nam je posredovan u određenom vremenu i kontekstu, a može biti nepresušan izvor za prvi navještaj drugima. Posljednji dio članka posvećen je ulozi navjestitelja u kerigmi ističući važnost osobnih, pedagoških i katehetskih kvaliteta jednog evangelizatora, pri čemu značajnu ulogu u stjecanju i posjedovanju navedenih kvaliteta ima trajna formacija evangelizatora.