Svrha je ovoga rada pokazati ulogu procesne ontologije u kibernetici. Filozofske temelje kibernetike postavio je Norbert Wiener, koji se služio jezikom punim metafora čovjeka-stroja, opisanih u terminima informacija, povratnih informacija i kontrole. Pokazat ćemo da se različita područja znanosti i danas koriste bitno kibernetičkim definicijama, što će nas dovesti do preformulacije takvog jezika s filozofijske točke gledišta: cilj je kibernetike proučavanje procesnih analogija. Koristeći se načelom kompozicije, pokazat ćemo kako kibernetičar može lako argumentirati ontološku istost dvaju procesa. Takav okvir mogao bi dovesti do toga da se kibernetika smatra potpuno utemeljenom filozofijskom teorijom. Kao posljedicu, ističemo da postoji rastuća potreba za kibernetikom jer, zahvaljujući svojoj specifičnoj procesnoj ontologiji, ona pruža teorijski okvir koji ontološki premošćuje dualizme prisutne u cijeloj suvremenoj znanosti.