Svjedočimo velikim razvojnim promjenama u digitalnim informacijskim tehnologijama. Ta situacija zadire u prostorne podatke koji sadrže atributna i lokalizacijska obilježja, a to nejednako određuje njihov položaj unutar obaveznog koordinatnog sustava. Te su promjene uzrokovale ubrzan rast digitalnih podataka, što u velikoj mjeri podržava tehnološki napredak uređaja koji takve podatke stvaraju. Dok se tehnologija dobivanja prostornih podataka razvija, metode i softver za obradu velikih podataka zaostaju. Paradoksalno je da se upotrebljava samo 2% ukupne količine podataka (Čerba 2017). Obrada velikih podataka često zahtijeva moćan hardver i softver i samo malen broj korisnika posjeduje odgovarajuću informatičku infrastrukturu. Razmjer obrađenih podataka povećao bi se kad bi obični korisnici mogli obrađivati velike podatke. U geografskim informacijskim sustavima (GIS) takvi problemi nastaju pri provođenju projekata koji pokrivaju velik teritorij ili koji imaju značajnu sekundarnu složenost, što zahtijeva obradu velike količine podataka. Ovaj rad ima u žarištu stvaranje i provjeru metoda kojima bi se stolnim računalima i softverom mogli obrađivati podatci dobiveni u velikim GIS-projektima. Riječ je o novim brzim metodama za funkcionalno smanjenje količine podataka, optimizaciju obrade, otkrivanje rubova u tri dimenzije te automatsku vektorizaciju.