Autori analiziraju osnovne oblike ugovora o iskorištavanju pomorskih brodova u dalmatinskom statutarnom pravu, te obveze i odgovornost prijevoznika i naručitelja prijevoza. Brojnost statutarnih odredbi posvećenih ugovorima o iskorištavanju pomorskih brodova govori o značaju pomorstva i pomorske trgovine, kao i o relativnoj razvijenosti statutarnog obveznog prava. Iako glede forme ugovora o iskorištavanju brodova statuti nisu zauzimali jedinstveno stajalište, stranke su redovito sastavljale javnu ispravu. Odredbe o prijevozu putnika u dalmatinskom statutarnom pravu su malobrojne, budući da su jedini putnici bili trgovci i hodočasnici koji su bili dužni doprinositi uspješnosti plovidbenog pothvata, iako u njemu nisu neposredno sudjelovali.