U radu se, na temelju arhivskog gradiva i literature, analiziraju tri krupna praktična pitanja koja su dobrim dijelom bila uzroci napetosti i nesporazuma između Katoličke crkve u Istri i lokalne vlasti u razdoblju 1945.-1947. godine. U prvu grupu spadaju napadi na slobodu djelovanja Crkve, tj. na njezin, najkraće rečeno, pastoralni rad. To su zabrane procesija, kao javnih iskaza vjere, stavljanje na marginu, u privatnu sferu, podjelu sakramenata krštenja i vjenčanja te smetnje održavanju vjeronauka u školama. Druga i treću grupu uzroka čine izvanjski pritisci na Crkvu. Oduzimanjem crkvenih posjeda, mjerama agrarne reforme, na temelju „istarskih zakona“, osiromašilo se Crkvu u Istri i nerijetko dovelo u gori materijalni položaj nego u drugim dijelovima Hrvatske. Traženjem podrške Petogodišnjem planu, nastojalo se, s jedne strane, osigurati podršku tom gospodarskom programu, a s druge strane, onemogućiti bilo kakav disonantan ton iz crkvenih redova, odakle je jedino i mogao doći, prema mjerama državne politike.