Uz motiv smrti, motivi u vezi s trudnoćom, porođajem i materinstvom ustaljeni su i, moglo bi se reći, najčešći predmet kršćanske ikonografije općenito. Ti motivi upućuju na važnost dolaska na ovozemaljski svijet i boravak među ljudima glavnih biblijskih ličnosti: Isusa Krista, Bogorodice i sv. Ivana Krstitelja. Prikazujući ključne trenutke u životu čovjeka, počevši od koncepcije, preko trudnoće i rođenja, pa do materinstva i razdoblja djetinjstva, ove ikonografske teme nastoje istaknuti dvojaku prirodu spomenutih ličnosti, božansku i ljudsku. Kao najvažniji izvori za takvu ikonografsku tematiku, ali i za kršćansku ikonografiju općenito, umjetnicima su poslužili tekstovi iz Biblije (Stari i Novi zavjet) i apokrifne knjige (Protoevanđelje Jakovljevo, Pseudo Tomino evanđelje), a poslije i određena kršćanska teološka popularna literatura. Sredinom XVIII. stoljeća pojavili su se u Vojvodini i drugim austrijskim zemljama umjetnici iz građanskog sloja, koji su označili početak razdoblja građanskog baroka. Taj je pravac poslije iznjedrio majstore čija slikarska djela pripadaju najvećim ostvarenjima likovne umjetnosti Vojvodine uopće. U ovom istraživanju postavljeno je i pitanje kako je moguće u dogmatsko-teološkom učenju o biblijskim ličnostima, prije svega Bogorodici i Isusu Kristu, i u događajima vezanim za njih, a opisanim u Bibliji, pronaći biološko-medicinski sadržaj. S tim u vezi upozoreno je na činjenicu da je Marija, premda joj je bila predodređena posebna uloga u ostvarenju Isusova poslanja među ljudima, kao i njezin kasniji nebeski status, do svoje smrti i uznesenja na nebo preživjela ovozemaljski život smrtnika, sa svim njegovim biološko-medicinskim obilježjima. Sličan stav može se primijeniti i na Isusa Krista, s obzirom na Njegovo zemaljsko poslanje i boravak među ljudima, a s ciljem iskupljenja njihovih grijeha.