Autor prikazuje Bibliju kao mjesto susreta i dijaloga školskog vjeronauka i drugih predmeta. Prvo mjesto susreta i dijaloga je povijest, kako je razumije Biblija odnosno moderna znanost: u Bibliji susrećemo "svetu povijest" (protumačenu povijest), dok u udžbenicima povijesti i u drugim školskim knjigama iz povijesti nailazimo na znanstveno protumačenu svjetsku povijest. Učenicima treba pomoći da razumiju razliku između biblijskog i svjetskog načina opisa povijesti. Drugo mjesto susreta i dijaloga jesu kozmografija i kozmologija, kako ih razumije Biblija za razliku od moderne znanosti. Učenici trebaju naučiti da Biblija opisuje svijet koji se razlikuje od moderne slike svijeta. Sveti pisac (hagiograf) ne želi nam prenijeti znanstvene rezultate, nego želi prenijeti blago vjere svojim suvremenicima i poučiti ih u vjeri. Isto vrijedi i za biblijski opis stvaranja prvih ljudi iz zemlje i žene iz čovjekova rebra. U biblijskim pripovijestima valja uočiti i razumjeti ono što se tu slikovito prikazuje. Poruka koja je sadržana u tim pripovijestima – jednakost žene i muškarca – osobito je važna i mora biti sadržaj dijaloga. Biblija kao književno djelo i kao inspiracija brojnih pisaca i umjetnika isto je tako mjesto susreta i dijaloga vjeronauka i drugih školskih predmeta, posebice književnosti i likovne umjetnosti.