Svrha ovoga članka bila je sažeti trenutačno znanje o učincima mikrovalne dezinfekcije na svojstva materijala za izradu proteza. Kontrola križne infekcije u dentalnoj medicini itekako je važna u svakodnevnoj kliničkoj praksi jer su u porastu razne infektivne bolesti poput hepatitisa B i C te AIDS-a (side), a metode dezinfekcije su mnogobrojne. Najraširenija u svakodnevnoj praksi jest ona kemijska, premda istraživanja upućuju na to da se tako mijenjaju fizikalna i mehanička svojstva akrilatnih smola te omogućuje rast i proliferacija određenih bakterija. A mikrovalna metoda pokazala se kao jednostavna za uporabu, jeftina je i u postupku se ne upotrebljavaju kemikalije. Pitanje koje se postavilo glasi: utječe li podvrgavanje mikrovalovima na svojstva materijala od kojih se izrađuju proteze. Mikrovalovi različito djeluju na bazu proteze, ljepilo i zube. Istraživanja su pokazala da je mikrovalna dezinfekcija sigurna alternativa za bazu proteze i podložnu masu – u usporedbi s kemijskom metodom – ako se postupak obavlja u suhom okružju, ali mogla bi uzrokovati klinički veće dimenzijske promjene kad bi se iradijacija obavljala u vlažnim uvjetima. Nema ni klinički značajnih učinaka slabljenja savojnih svojstava, zatezne čvrstoće i tvrdoće akrilatne smole proteze, ni integriteta sredstva za vezivanje i njegove čvrstoće na savijanje, poroznosti i tvrdoće. Učinci dezinfekcije mikrovalovima na čvrstoću zuba u protezi i na vezu zubi – proteza i dalje su sporni, pa još nema definitivnog zaključka.