U radu je opisana sinteza serije novih 1-supstituiranih imidazola 1a-d i 2a-d te evaluacija njihovog spazmolitskog i antidijaretskog djelovanja. Spazmolitsko djelovanje različith koncentracija ispitivanih spojeva (10, 50 i 100 µg mL1) ispitano je na izoliranim tkivnim preparatima; krivulje ovisnosti djelovanja o koncentraciji uspoređene su s djelovanjem atropina. Svi ispitivani spojevi inhibirali su kontrakcije ileuma zamorca. Dijarea inducirana ricinusovim uljem u štakora korištena je za vrednovanje antidijaretskog djelovanja. Intestinalni prijenos i volumen intestinalne tekućine mjereni su pri dozi od 40 mg kg1 i uspoređeni s učinkom standarda loperamida (doza 6 mg kg1). Učestalost defekacije u testiranoj skupini bila je značajno niža (p < 0,01) u usporedbi s kontrolnom skupinom i standardom. Provedena ispitivanja pokazuju da antidijaretsko djelovanje ispitivanih spojeva može biti posljedica inhibicije intestinalnih pokreta i redukcije kapilarne permeabilnosti u abdominalnoj šupljini.