Ovaj rad predstavlja sintetičku studiju o filozofskim stajalištima al-Farabija i Ibn Halduna iz klasičnog islama te Arnolda Toynbeeja i Samuela Huntingtona s modernog Zapada o temi znanosti o civilizaciji. Na temelju aristotelovske ideje o istinskoj znanosti, ovaj članak dokazuje da su al-Farabi i Ibn Haldun bili istinski utemeljitelji znanosti o civilizaciji. Reformuliranjem tema koje tvore predmet ove znanosti, koju je definirao al-Farabi, Ibn Haldun ju je odjednom učinio razumljivijom i izumio je nekoliko novih znanosti kao njezinih ogranaka. Unutar epistemološkog okvira Ibn Haldunove nove znanosti o civilizaciji, Toynbee se poduhvatio istraživanja komparativne civilizacije, što tek treba zadobiti status znanosti. Nadalje se pokazuje da bi Huntingtonov mogući doprinos znanosti o civilizaciji mogao biti u konceptu politike civilizacije. U ovom stoljeću rafiniranija znanost o civilizaciji može nastati samo ako se sintetiziraju civilizacijska stajališta ovih i drugih mislitelja.