U organizmu čovjeka odvijaju se ritmički procesi različitih frekvencija odnosno perioda. Među njima za funkcionalno stanje čovjeka najvažniju ulogu imaju ritmovi čiji je period oko 24 sata (tzv. cirkadijurni ritmovi). Oni su utvrđeni na svim funkcionalnim razinama: od supcelularnog i staničnog nivoa preko organa i organskih sistema pa do organizma kao cjeline. U svakodnevnim prilikama ove su cikličke promjene u organizmu pod utjecajem ritmičkih promjena u okolini. Vanjski ritmički utjecaji potpomažu da se ritmičke promjene u organizmu bolje sinkroniziraju i da se organizam kao cjelina bolje prilagodi na svoju sredinu. Kod noćnog rada dolazi do inverzije ritma budnost/spavanje u toku dana; radnik mora raditi u ono vrijeme tijekom 24 sata kad je organizam u stanju deaktivacije, a spavati u ono vrijeme kad je obično budan i aktivan. Ove promjene u aktivnosti čovjeka predstavljaju dodatno opterećenje na koje se radnik mora prilagoditi da bi mogao dulje vrijeme raditi u smjenama. Tolerancija prema smjenskom (noćnom) radu povezana je s nekim karakteristikama radnika. Mjerenje tih karakteristika može poslužiti u utvrđivanju interindividualnih razlika u toleranciji prema smjenskom radu.