UNI-MB - logo
UMNIK - logo
 
E-viri
Celotno besedilo
Odprti dostop
  • Strateško upravljanje razvo...
    Krajnović, Aleksandra; Čičin-Šain, Dijana; Predovan, Marija

    Oeconomica Jadertina, 05/2011, Letnik: 1, Številka: 1
    Paper

    Ruralni turizam, kao značajan element održivog turističkog, ekonomskog i socijalnog razvoja ruralnih područja, nailazi na sve veće razvojne, marketinške, menadžerske i ekonomske poteškoće u svom razvoju, dok se istovremeno na strani turističke potražnje iskazuje sve značajniji interes za ovakvim oblikom turizma. Razvojna rješenja treba tražiti u implementaciji adekvatnog modela upravljanja ovim, vrlo osjetljivim područjem društvenog i ekonomskog razvoja te njegovom kvalitetnom operacionalizacijom na svim razinama. Pri tome je nužno umrežavanje, kako gospodarskih subjekata, prvenstveno agroturističkih domaćinstava međusobno, tako i s drugim segementima i interesnim skupinama (stakeholders) u segmentu ruralnog turizma i općenito ruralnog razvoja regionalne zajednice. Ovaj rad ukazuje na osnovne probleme u području strateškog razvoja ruralnog turizma, a ujedno predstavlja i pokušaj da se prikažu smjernice na koji način donijeti strateški plan njegovog razvoja, uspješno ga implementirati i pratiti njegovu realizaciju. Rad je utemeljen na hrvatskoj praksi i iskustvima u ruralnom turizmu, no usporedno se prikazuju i problemi strateškog razvoja ovog oblika turizma koji su prisutni i u drugim razvijenim turističkim zemljama Europe. Kao jedno od mogućih rješenja nudi se razvojni model IRQ – Integrated Rural Quality, (Krajnović, 2006.), "hrvatska inačica" europskog modela upravljanja integriranom kvalitetom turističkih destinacija – Integrated Quality Management (IQM). Ovaj je model implementirala Europska unija svojom Direktivom, a trebala bi služiti kao podloga – model razvoja ruralnih turističkih destinacija. Model je utemeljen na iskustvima 15 slučajeva uspješnih ruralnih turističkih destinacija u Europi. IRQ model neće u potpunosti rješiti navedene probleme, jer su oni sustavni i prodiru u samo tkivo gospodarskog i društvenog života, regionalnog razvoja, zakonske regulative i drugo. No prikazani model predstavlja tek prvi korak u ovoj situaciji gdje, barem u hrvatskim uvjetima, ruralni turizam i njegov strateški razvoj jednostavno – prepušten sam sebi.