Prikaz slučaja opisuje kraniomandibu- larnu osteopatiju koja se pojavila u 8 mjeseci starog zapadno-škotskog bijelog terijera. Životinja je upućena u kiruršku ambulantu zbog bolne otekline koja se tri tjedna prije pojavila u intermandibularnom prostoru. Iako najčešće dijagnosticirana u navedene pasmine, kraniomandibularna osteopatija je općenito rijedak poremećaj te postoji velika vjerojatnost da je zbog toga kliničari neće prepoznati. Dijagnoza poremećaja se temelji- la na nalazima rendgenografije dok je biop- sija kosti služila kao dopunska metoda za potvrdu dijagnoze. Simptomatsko liječenje bilo je usmjereno olakšavanju bolnosti ti- jekom proliferativne faze bolesti. U ovom slučaju prognoza je bila povoljna, jer prom- jene nisu zahvaćale tempooromandibularni zglob niti timpanične bule, zbog čega nije bilo potrebno primjenjivati poseban protokol za prehranu pacijenta. Poremećaj se najčešće javlja u 4 do 8 mjeseci starih pasa i karakter- izira ga neneoplastično remodeliranje kosti s nepravilnim koštanim bujanjima i upalom. Proliferacija koštanog tkiva najčešće zahvaća mandibulu, a ponekad i druge kosti lubanje te uglavnom rezultira bolnošću prilikom uzimanja hrane i žvakanja, zbog čega paci- jent postaje pothranjen i dehidriran. Bolest spontano posustaje te oporavak koincidira sa završetkom rasta i zatvaranjem koštanih zona rasta u dobi od 11 do 13 mjeseci. Međutim, ponekad radiološki vidljive lezije i narušena funkcija temporomadibularnog zgloba može ostati, što rezultira trajno sman- jenim opsegom pokretljivosti zgloba.