Među različitim vrstama zla postoji i socijalno zlo o kojem se raspravlja u ovom prilogu. Naime, socijalni nauk Katoličke crkve omogućuje teološku refleksiju o zlu kao socijalnom fenomenu. Riječ je o socijalno-etičkoj perspektivi unutar koje se želi promišljati stvarnost zla i njegove manifestacije u ljudskom društvu. U prvom dijelu raspravlja se o fenomenu socijalnog zla i određenju njegove biti te ga se smješta u kontekst lišavanja i ugrožavanja integralnog ljudskog razvoja u društvu. U drugom dijelu ukazuje se na oblike socijalnog zla u današnjem vremenu kojima se ugrožava ljudsko dostojanstvo i priječi »puni razvoj čitava čovjeka i svih ljudi« (Populorum progressio, br. 42; Sollicitudo rei socialis, br. 38;). Naime, oblici socijalnog zla sve se više umnažaju i tako postaju ozbiljnom zaprekom integralnog razvoja čovjeka i ljudskog društva. Na kraju stoji pitanje ljudske slobode koja svoje puno ostvarenje dosiže u izboru dobra kojim se potvrđuje kvaliteta postojanja. Budući da se istinsko ljudsko postojanje ne da misliti bez njegove »duhovne« dimenzije koja ga otvara prema Apsolutnome (usp. Populorum progressio, br. 42), hod prema punom razvoju čitavog čovjeka, svakog čovjeka i ljudskog društva ovisi o hitnoj potrebi vrijednosnih opredjeljenja.