Tema su ovoga rada implicitni i eksplicitni postupci kojima djelo svjesno samoga sebe gradi svoj kritički komentar. U diskursu se romana Bolje polovice hrabrosti Ivana Slamniga uočavaju i opisuju oblici dijegetske (diegetic selfconsciousness) i lingvističke (linguistic selfconsciousness) samosvijesti teksta. Uočava se da su u romanu prisutni otvoreni oblici (overt forms) dijegetske i lingvističke samosvijesti te aktualizirani oblik (covert forms) dijegetske samosvijesti. Analizira se mise-en-abîme (priča u priči), parodija, alegorija i raznovrsni načini praćenja procesa nastajanja romana; tematiziranje lingvističkog koda u okviru romana i aktualiziranje narativnih modela detektivskoga romana što nas upućuje prema značenju Bolje polovice hrabrosti za hrvatsku fantastičnu prozu.