Na temelju Kantovog razumijevanja estetičkog pojma autonomije i igre zanimat će nas daljnje razvijanje tih pojmova kod Schillera (»čovjek je najviše on sam kada se igra«) i to u pravcu antropologije. U okviru filozofske antropologije u dvadesetom stoljeću to dalje razvija Plessner, te će biti riječi o njegovom pojmu dostojanstva, kao i uloga u igri. Ambivalentnost igre kod Plessnera povezana je i sa skeptičnim odnosom prema radikalnom ozbiljenju utopija, što se može usporediti i s nekim kasnijim Derridinim stavovima. U kontekstu povezivanja pojma igre i antropologije bit će riječi i o povezivanju pojma igre i onog conditio humana kod Gehlena (Čovjek. Njegova narav i njegov položaj u svijetu, 2005.). U estetici i filozofiji sporta zanimat će nas stavovi H. U. Gumbrechta (In Praise of Athletic Beauty, 2006.), elaboriranje zadovoljstva u promatranju sporta i njegovu antropološku dimenziju te estetiku sporta, spektakl sportskih natjecanja koje analizira terminima Kantove teorije ljepote.