Definirajući rat kao najtragičniji oblik antihumanizma, antipersonalizma i antikulture, autori progovaraju o ratnom zločinu silovanja kao najtežem obliku traumatskog iskustva. U uvodnom dijelu rada prikazani su zločini i zlostavljanja na mnogim razinama koji su obilježje svakog pa tako i Domovinskog rata. Među svim oblicima traumatskog iskustva navedeno je silovanje kao kompleksan događaj obilježen iznimno negativnim životno emocionalnim posljedicama koje ostavljaju teške i trajne posljedice vidljive u svakodnevnom životu traumatizirane osobe. Prvi dio rada govori o životu nakon traumatskog događaja silovanja. Drugi dio rada je u najvećoj mjeri posvećen psihosocijalnim posljedicama s kojima žrtve ratnog zločina silovanja i danas žive, a do rezultata se došlo provedenom anketom među žrtvama ratnog zločina silovanja tijekom Domovinskog rata na području Đakovačko – osječke nadbiskupije. Temeljem iskaza, prikazani su dominantni osjećaji prisutni u žrtvama ratnog zločina silovanja, mehanizmi suočavanja i življenja s traumom te velike poteškoće glede pitanja podrške članova obitelji i društva. Treći dio posebno ističe posljedice dijela velikosrpske agresije tijekom Domovinskog rata u Đakovačko – osječkoj nadbiskupiji.