Izravni interes ove studije tiče se uvriježene opozicije između virtualnosti i materijalnosti kao razlikovno označenih pojmova u jeziku. Raspravlja se o virtualnosti odnosno materijalnosti jezičnoga medija i njegove podatnosti daljnjim remedijacijskim preobrazbama, o oblicima i modusima tekstualizacije virtualnog i materijalnog, a u tome kontekstu – oprimjerenu kroz različite vidove jezične uporabe (od njezinih svakodnevnogovornih do literarnih vidova) – i o suodnosima virtualnog i materijalnog u kontekstu čovjekova spoznajnog funkcioniranja. Pritom se propituju modusi i razine združivanja i/ili razdruživanja subjekta, objekta i medija, da bi se uputilo na fenomene predmedijacije (tijelo), medijacije (jezik) i remedijacije (unos drugih medija u inicijalno odabrani medij) koji se u svojoj ilustriranoj raznolikosti svode na uvijek iste sastavnice – materijalne i virtualne – povezane sa samim činom spoznavanja, razvidne i u proizvodima ljudske spoznaje.