U ovom se radu određuje utjecaj lokalnih meteoroloških uvjeta u Zagrebu na satnu koncentraciju odabranih polutanata: ugljikovog monoksida (CO), sumporovog dioksida (SO2), dušikovog dioksida (NO2) i lebdećih čestica aerodinamičkog polumjera do 10 µm (PM10) za razdoblje od 2006. do 2012. godine. Primijenjena je nova metodologija za urbano područje Zagreba. U modelu je logaritam satne koncentracije polutanata određen pomoću sume nelinearnih funkcija meteoroloških i nekoliko vremenskih varijabli. Uključene vremenske varijable opisuju vremenske promijene u emisijama. Takav model pripada generaliziranim aditivnim modelima (GAM) i aditivan je na logaritamskoj skali, što rezultira umnošcima na originalnoj skali. Iako je model nelinearan, rezultati se vrlo lako interpretiraju, opisujući utjecaj meteoroloških uvjeta i emisija na kvalitetu zraka pomoću relativne važnosti i parcijalnih utjecaja. Provedena je i statistička procjena uspješnosti modela. U konačnici, dobiveni rezultati su pokazali da su najvažnije varijable one koje opisuju emisije. Ukupni utjecaj meteoroloških varijabli u modelu objasnio je 45% varijance za CO, 14% za SO2, 25% za NO2 i 24% za PM10. Time je pokazano da meteorološki uvjeti, barem lokalno, osjetno utječu na kvalitetu zraka u Zagrebu. Stabilni atmosferski uvjeti u urbanom okruženju pogoduju većim koncentracijama navedenih polutanata. Pri nestabilnim atmosferskim uvjetima dominira konvekcija, koja razrjeđuje koncentracije polutanata unutar graničnog sloja.