U nedostatku valjane dokumentacije i izvornih podataka, oznake radionice ili datacije, tekstil se mora definirati na osnovi svojih tehničkih parametara i stila izrade. U ovom radu istražit će se relevantnost metode konstrukcijske analize u dijagnostičkom istraživanju tekstilnog materijala, koja uvjetuje ispravan odabir konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Opisane su njene mogućnosti te priloženi primjeri na kojima je analiza provedena – liturgijski predmeti iz crkvice Navještenja Blažene Djevice Marije s otoka Lokruma. Na navedenim primjerima primijenjena je nomenklatura i metodologija dokumentiranja konstrukcijske analize veza u tkanju sukladna odredbama međunarodne organizacije Centre International d'Etude des Textiles Anciens (u daljnjem tekstu: C.I.E.T.A.).