Tradicionalne metode u ispitivanju stanične proliferacije temelje se na imunohistokemijskom otkrivanju proliferacijskih stanica u ciljanom tkivu. Kako su dugotrajne, optimizacija novih i učinkovitijih metoda važna je za velika istraživanja o proliferaciji. U ovom smo radu željeli optimizirati izolaciju epitelnih stanica prednjeg želuca štakora za protočnu citometriju. Kao marker stanične proliferacije koristili smo Ki-67 protutijelo za otkrivanje ovoga nuklearnog proteina izraženog u proliferacijskim stanicama. Također smo učinili imunohistokemijsku detekciju Ki- 67 pozitivnih stanica i bojenje propidij-jodidom kako bismo potvrdili rezultate. Butil-hidroksianizol korišten je kao pozitivna kontrola da se osigura stanična proliferacija. Rezultati su pokazali da izolacija epitelnih stanica s kolagenazom, tripsinom i staničnim cjedilom osigurava veliku vijabilnost stanica (> 95 %) i čistoću uzoraka. Protočna citometrija i Ki-67 bojenje pokazali su da tretman butil-hidroksianizolom dovodi do znakovitog porasta proliferacije. Primijećena je znakovita pozitivna korelacija između rezultata dobivenih imunohistokemijom i protočnom citometrijom, dok su protočni citometrijski podaci imali manju pogrešku mjerenja, što upućuje na jednaku osjetljivost i veću točnost ove metode. Bojenje propidij-jodidom pokazalo je da postotak stanica u G2+S fazi staničnog ciklusa pozitivno korelira s postotkom Ki-67 pozitivnih stanica procijenjenih protočnom citometrijom, što upućuje na to da Ki-67 oslikava stanice u aktivnoj diobi. Zaključujemo da je opisana izolacija epitelnih stanica prednjeg želuca štakora jednostavna i pouzdana metoda za dobivanje održivih stanica za upotrebu u protočnoj citometriji. U usporedbi s imunohistokemijom, protočna citometrijska detekcija antigena Ki-67 jednako je osjetljiva, ali mnogo brža i daje točnije rezultate.