U članku se analiziraju institucionalni aranžmani euromediteranskih politika, koji se mogu opisati kao proces euromediteranizacije, pri čemu se ključni elementi analize zadržavaju na pitanju interguvernmentalne, regionalne i vanjske politike Europske unije. Uočavajući razlike u klasificiranju utjecaja europeizacije te mogućeg tematiziranja jednog aspekta euromediteranskih politika i procesa euromediteranizacije kao procesa europeizacije, rad se bavi pitanjem diplomacije kolosijeka, uspješnosti euromediteranskih politika i, posebno, istražuje primjer komplementarne uloge nevladinih organizacija u kreiranju uspješnih euromediteranskih politika. Analiza pokazuje da su pristup Procesa iz Barcelone i institucionalna izgradnja Unije za Mediteran u velikoj mjeri ostali bez željenih učinaka te da su navedene institucionalne metamorfoze ostale samo na superficijalnoj interguvernmentalnoj razini.