U radu se raspravlja o prilozima noževa i strijela, odnosno njihovih sačuvanih željeznih vrhova, u grobovima na području ranosrednjovjekovne Hrvatske. Nešto duži primjerci noževa često se klasificiraju kao bojni, a neki od njih nazivaju i (scrama)saxevima prema istoimenim bojnim noževima s merovinškog područja. U skladu s time, pokojnici s takvim prilozima definiraju se najčešće kao ratnici, a ako su u grobu prisutne i ostruge, kao ratnici-konjanici. I strijele se najčešće jednako interpretiraju kao prilozi oružja u grobovima ratnika. Na temelju analize konteksta ovih grobnih priloga, preispituje se takva atribucija i predlaže drukčija, primarno u smislu simbolike lova, uz osvrt na njihovu ulogu u grobnom ritusu u kontekstu promjena na prijelazu 8. u 9. stoljeće.