Prikaz slučaja 56-godišnje bolesnice sa sindromom mijelodisplazije, u koje patogenentski dvojni mehanizmi dovode do razvoja teške senzorineuralne gluhoće i sljepoće. Sindrom mijelodisplazije se verificira 2003. godine. Godinu dana kasnije razvijaju se oteklina vjeđa, egzoftalmija, poremećaj vida i reducirani pomaci očne jabučice desnog oka. Poteškoće završavaju sljepoćom desnog oka. Sljepoća je praćena naglim gubitkom sluha na desnom uhu, s hipotonijom perifernog vestibularnog osjetila. Dva mjeseca kasnije sljepoća i gluhoća zahvaćaju lijevo oko i lijevo uho. Osnovna bolest se komplicira obostranom sljepoćom i gluhoćom. Biokemijski nalazi prate kliničku sliku. Audiološka testiranja potvrđuju senzorinerulanu nagluhost, pa gluhoću na desnom uhu, kasnije i na lijevom. Kompjutorizirana tomografija i nalaz magnetske rezonancije pokazuju uredan nalaz piramida sljepoočnih kostiju i zadebljanje očnog živca obostrano. Usporedo postoji obostrano odsutan VEP odgovor i relativni aferentni pupilarni defekt. Analiza učinjenih pretraga i usporedba sa spoznajama iz literature upućuje na sudjelovanje dvaju mehanizama, tj. relapsirajućeg polihondritisa i leukemične celularne infiltracije, u sklopu patogeneze sindroma mijelodisplazije.