U ovom radu autor želi pokazati da se Hobbesov nauk o državi ne može svesti na logičku konstrukciju koja, potpuno apstrahirajući od etičkog sadržaja, problemu prevladavanja nevolje prirodnoga stanja pristupa kao problemu mehanike sila. Za uspostavu trajnoga građanskog stanja ne može biti dovoljan samo moćan suveren koji jamči mir držeći podanike silom u pokornosti. Autor smatra da je u Levijatanu moguće razlikovati dvije linije argumentacije. Prva polazi od temeljne vrijednosti samoodržanja i iz nje izvedenoga prirodnog prava koje je istodobno i uzrok sukoba u prirodnom stanju i osnova za njegovo prevladavanje. Iz prirodnoga prava Hobbes, međutim, ne može izvesti uvjete održanja građanskog stanja čijom uspostavom ta linija završava. Potrebna mu je druga linija argumentacije koja se temelji na pojmu prirodnoga zakona. Sadržaj prirodnih zakona moralni je nauk čije je prihvaćanje uvjet mogućnosti uspostave i održanja zajedničkog života. Njegova važnost proizlazi iz temeljnoga Hobbesova uvida da samo moć ne može biti trajno jamstvo sigurnosti. Autor zaključuje da se Hobbesov Levijatan ne može održati ako podanike i suverena ne povezuje moralna svijest o važnosti prirodnih zakona.