Ovaj rad predstavlja pedagoško-didaktičku refleksiju aktualne kurikularne reforme temeljene na ishodima učenja u formi kompetencija, s ciljem rasvjetljavanja međunarodnog konteksta i razloga njezinog provođenja kao i pružanja prilike za kritički odmak za razliku od samorazumljivog prihvaćanja. To se ostvaruje tematiziranjem sljedećih momenata: 1) globalni reformski proces standardizacije obrazovanja - pojmovno određenje i obrazovno-politička legitimacija, 2) odnos između europske tradicije didaktike i anglosaksonske tradicije kurikuluma i instrukcije kao širi kontekst uvođenja obrazovnih standarda (ishoda učenja u formi kompetencija) i 3) kritička refleksija standardizacije obrazovanja s obrazovno-teorijskoga aspekta, što uključuje razmatranje triju obilježja, koja prema Hopmannu (2007) čine bît didaktike (pojam obrazovanja, razlika između sadržaja i značenja te autonomija poučavanja i učenja) iz kuta humanističke pedagoško-didaktičke perspektive i iz kuta funkcionalističke perspektive obrazovnih standarda. Tematiziranjem ovih momenata dolazi se do zaključka da uvođenjem standardiziranog kurikuluma usmjerenog na ishode učenja u formi kompetencija dolazi do promoviranja funkcionalističkog na štetu humanističkog poimanja obrazovanja, gubitka svrhe i vrijednosti sadržaja obrazovanja te smanjivanja slobode i autonomije poučavanja i učenja.